Keloidi

Keloidi su bezopasna tvorba građena od vezivnog tkiva u kojima se pojedine vrste kolagena nalaze u abnormalnoj količini. Ponašaju se kao tumori jer ne postoji kontrola odumiranja i rasta stanica. Kod keloida se stanice nekontrolirano i pojačano množe.

Keloidi su najteža vrsta ožiljaka i ponekad su nerješiv problem. Kod keloida se radi o nekontroliranom stvaranju abnormalnog vezivnog tkiva koje ne odumire. Postoje određena mjesta gdje keloidi najčešće nastaju: uške, šija, leđa, ramena i prsa. Često su genetski uvjetovani.

Kelodi mogu biti u aktivnoj fazi kada rastu uz peckanje i svrbež te u fazi mirovanja kada se ne mijenjaju. Nažalost, kod keloida se ne može predvidjeti broja tretmana i krajnji rezultat. Prema obliku i fazi keloida se određuje vrsta tretmana tj. kombinacija.

“Ključ uspjeha u borbi protiv crvenih keloida je uništiti kapilare koje hrane keloid, a kod starijih keloida boje kože, otopiti abnormalno vezivno tkivo.”

Postoje mnogi čimbenici koji su povezani s nastankom keloida, ali još nije otkriven točan uzrok njihovog nastanka. Čimbenici koji se dovode u vezu s nastankom keloida su: trauma, napetost kože, infekcija, autoimuni poremećaji i hormonalni faktori.

Traume kože su i postupci abrazije, incizije, ubodi insekata, kemijska i termička oštećenja, akne i vodene kozice. Keloidi mogu nastati i nakon bakterijskih i virusnih infekcija. Kožne lezije nastale nakon cijepljenja, boginja, varičela i herpesa zostera mogu provocirati nastanak keloida. Na nastanak keloida utječu i različiti hormoni. Osobe sa akromegalijom znatno češće razvijaju keloide. Keloidi se povećavaju tijekom trudnoće, a rijetko nastaju prije puberteta.

Najčešća područja nastanka keloida su: ramena, prsni koš, vrat i gornji dio leđa. Većina keloida je ovalnog ili okruglog oblika s pravilnim rubovima, ali mogu biti i potpuno nepravilnih oblika s nepravilnim rubovima. Mogu biti od potpuno mekih do izrazito tvrdih. Keloidi na zglobovima mogu ograničiti pokretljivost. Kod većine se ljudi razviju jedan do dva keloida, ali ponekad i multipli keloidi, koji se često pojavljuju nakon akni i vodenih kozica. Postoji genetska sklonost nastanku keloida.

Najčešće su asimptomatski, ali mogu izazivati i svrbež. Rijetko ulceriraju. Spontana regresija keloida je rijetka; češća je u starijoj životnoj dobi.

“Najvažniji korak u liječenju keloida je prevencija.”

Liječenje keloida se određuje prema lokalizaciji keloida, veličini keloida, dobi bolesnika i prethodnom odgovoru na terapiju. Najbolja kombinacija tretmana za uklanjanje keloida je kombinacija lasera i intralezionog davanja kortikosteroida koji sprječava pojačani razvoj vezivnog tkiva.

Za uklanjanje keloida koristimo:

Nakon procesa ionizacije plina dušika, nastaje plamen koji uništava kapilare i abnormalno vezivno tkivo koje doslovce topi i omekšava. Tretman se radi sa ili bez anestetske kreme.

Nakon procesa ionizacije plina dušika, nastaje plamen koji uništava kapilare i abnormalno vezivno tkivo koje doslovce topi i omekšava. Tretman se radi sa ili bez anestetske kreme.

Lasersko vlakno tanje od 1 mm se uvodi u keloid pod lokalnom anestezijom te s optičkom energijom topi keloid.

Koristi se kombinacija enzima koji doslovce tope keloid. Tretman se radi s kanilom ili s iglicama. Po potrebi se daje anestezija.

Koriste se laseri koji s optičkom energijom uništavaju kapilare koje hrane keloid.

Pod velikim pritiskom se ispucavaju aktivne tvari koje prodiru kroz keloid te ga tope. Koriste se kortikosteroidi ili enzimi.

Egzosomi ne uklanjanju keloid, ali jako pomažu da keloid pretvore u normalni ožiljak koji se znatno lakše uklanja.

Kortikosteroidi se koriste posebno za svježe i crvene keloide koji jako svrbe, žare i peku.

Enzim kolagenaza doslovce rastopi keloid.

CO2 laser se koristimo iznimno kod keloida na uškama kada se doslovce presječe keloid i većinom iz prve ukloni. Tretman se radi pod lokalnom anestezijom.